Prenosimo - novi list.hr

NA MJESTU RIO-A GRADIT ĆE SE ŠOPING CENTAR SA STANOVIMA
Slučaj RIO: Homolka tvrdi da vlasnici neće proizvodnju, Butorac da će zadržati 50 radnika
Radnice se boje potpunog nestanka tekstilne industrije, ali suvlasnici Dean Butorac i Branko Pahor a priori to i poručuju: ostajemo u tekstilu, samo na drugoj lokaciji. Nekad se u RIO-u šivalo 1.200 odijela dnevno, a sad tek jedno do pet komada, kaže dizajner Karlo Homolka koji je suvlasnike prijavio USKOK-u
Već krajem ove godine na atraktivnoj lokaciji u Marčeljevoj Dragi na kojoj se trenutno nalazi Riječka industrija odjeće (RIO), započet će gradnja šoping centra sa stambenim objektom od 40 do 70 stanova. Većinski suvlasnici RIO-a Dean Butorac, ujedno i predsjednik Uprave te Branko Pahor, predsjednik Nadzornog odbora, potvrdili su nam kako se u ovom trenutku odustaje od planirane gradnje 324 stana.
Nestali su Rikard Benčić, Torpedo, pa će i RIO
Otišao sam i u Poreznu. Gdje je zapelo i kada će istraga, pitao sam gospođu iz gospodarskog kriminaliteta u Poreznoj. Direktno mi je rekla da imaju 700 predmeta, da su nestali Rikard Benčić, Torpedo, pa će nestati i RIO! Rekla je to mrtva hladna, ne trepnuvši. Uz to, dodala je da se borim sa vjetrenjačama, da slučaj nije jedinstven nego iskomadan, da svaku sumnju moram prijaviti u drugu instituciju. Predamnom je spustila vrijednost spora s 2 milijuna na 200 tisuća kuna, prisjeća se Homolka.
Njihov je poslovni plan bio da zajedno s trećim partnerom, bivšim direktorom Autoceste Rijeka-Zagreb Zoranom Klarićem, na području RIO-a izgrade 11 objekata među kojima se jedan sa čak 72 stana trebao isticati neboderskom visinom. No kriza stanogradnje, kao i kriza RIO-a, nagnali su većinske vlasnike na promjenu poslovne strategije. Dean Butorac kaže da izgradnjom i prodajom prve faze stambeno-trgovačko kompleksa planiraju pokriti sve dubioze koje RIO sada ima.
Čekaju bolja vremena
– U kontaktima smo prema potencijalnim partnerima za financiranje projekta. Šteta je što je naš partner u tom poslu, slovensko Primorje, velika građevinska kompanija, u međuvremenu otišla u stečaj. No snaći ćemo se. Ostatak nekretnine na kojoj se RIO nalazi čekat će bolja vremena za ulaganja, kaže Dean Butorac. Njega i suvlasničke partnere ovaj tjedan u našem listu bivši zaposlenici i poslovni partneri optužili su za dugove RIO-a prema njima, kako za otpremnine tako i za usluge koje od njih naručuju, a ne plaćaju. Pored toga, RIO je otvorio postupak predstečajne nagodbe, a isto se čeka i za tvrtku kćer RIO projekti na koju su prebačene vrijedne nekretnine, odnosno zemljište na kojem je zamišljena gradnja stambenih i poslovnih prostora. Istodobno RIO traži lokaciju za preseljenje proizvodnje, vjerojatno na Kukuljanovo, gdje predsjednik Uprave Dean Butorac najavljuje »modernu, malu, efikasnu proizvodnju s 50 radnika u pogonu«. Dok on najavljuje takve planove, radnice se u atmosferi golemog nepovjerenja prema većinskim vlasnicima pribojavaju da će i prije preseljenja doći do postupnog ili potpunog prestanka tekstilne proizvodnje. Po takvom, neželjenom scenariju, RIO nestaje kao tekstilna industrija, radnici dobivaju otkaze, a vlasnici teren počinju koristiti samo za stanogradnju koja bi se odvijala u fazama. Vlasnici RIO-a a priori odbacuju takvu mogućnost. Poručuju: ostajemo u tekstilu, samo na drugoj lokaciji.
Platit ćemo dugove
Teške uvjete u kojima RIO trenutno posluje pokušao nam je objasniti predsjednik NO-a Branko Pahor koji kaže da je RIO samo za prošli mjesec dobio račun za vodu od 50 tisuća kuna.
– Svaki mjesec osim plaća treba platiti poreze, režije i dobavljače. Unatoč teškoj situaciji, u tome nekako uspijevamo, kaže predsjednik NO-a.
Dean Butorac kaže da Rio nikada nikome nije ostao dužan pa neće ni onima koji sada nešto od njega potražuju.
– Kasnimo u plaćanju obveza danima, tjednima, mjesecima, ali ćemo ih platiti. Obećajem da ćemo bivšim zaposlenicama koji čekaju isplatu otpremnina svoje obveze podmiriti do proljeća ove godine. Mislim da ih je petnaestak, i da smo im ukupno dužni oko 200 tisuća kuna, kaže Butorac.
Inače radnice u pogonu uglavnom su na neto plaći od 2.400 kuna.
Među pet
Uostalom, kaže Dean Butorac, »i ovakav kakav je danas, RIO je i dalje među pet vodećih tekstilnih kuća u Hrvatskoj, a drugi, odmah iza Varteksa koji ima snažnu prodajnu mrežu, po prodaji muških odijela«.
U gomili loših vijesti oko RIO-a ima i jedna pozitivna: više mjeseci blokirani računi trenutno su deblokirani. Ipak, RIO sa tvrtkama kćerima zbog dugova prema bankama, Poreznoj upravi, gradu i raznim dobavljačima, kao i zbog krize na tekstilnom tržištu, preživljava na samom rubu. I dok većinski vlasnici tvrde kako je splet okolnosti, a posebno preseljenje proizvodnje iz Europe u Kinu ključno utjecalo na poslovanje RIO-a, njihov bivši dizajner Karlo Homolka, uostalom kao i dio sadašnjih i bivših zaposlenika, smatra kako su upravo Klarić, Pahor i Butorac, kao ljudi koji nemaju veze s tekstilnom proizvodnjom, odgovorni za urušavanje posljednjeg riječkog proizvodnog bastiona koji je na tržište desetljećima lansirao mušku konfekciju po kvaliteti i tradiciji prepoznatljivu i u inozemstvu.
Nenamjensko trošenje
Dizajner Karlo Homolka, koji se 2008. u RIO zadržao tek nešto više od pola godine, jedan je od najžešćih kritičara trenutnih većinskih vlasnika: Zorana Klarića, Branka Pahora i Deana Butorca. Protiv Butorca i njegove supruge, jednog čelnika oporbene političke stranke i još nekoliko osoba, prošle godine u veljači čak je podnio kaznenu prijavu USKOK-u zbog pribavljanja protupravne imovinske koristi kroz nenamjensko trošenje državnih sredstava, lažno prikazivanje utroška materijala, navodnog plaćanja privatne obuće i odjeće s karticom od firme s kojom su se plaćala zimovanja i ljetovanja...
Dean Butorac s indignacijom odbacuje sve optužbe Karla Homolke.
– Sve što u toj kaznenoj prijavi kaže Karlo Homolka nije točno. On je dobar dečko. Kad je došao kod nas, posebno prvo vrijeme, pokazao se kao dobar radnik. Dali smo mu šansu, ali je nije znao iskoristiti, rekao je Butorac o Homolki.
Homolka objašnjava kako je prije godinu dana na USKOK predao kaznenu prijavu, oni su to, kaže, proslijedili na ODO koji bi trebao poduzeti predistražne radnje i dati nalog MUP-u za daljnje aktivnosti.
Radimo, a to je podvig
Predsjednik Uprave RIO-a Dean Butorac kaže da je u tekstilnoj industriji u Hrvatskoj prije 10 godina radilo preko 120 tisuća ljudi, dok je danas taj broj nešto ispod 20 tisuća.
– U europskoj industriji postoje tek mali pogoni sa maksimalno 30 ljudi koji rade ili uzorke ili nekakve specijalne male serije visoko vrijednih proizvoda. Koliko je meni poznato, u Europi postoji svega jedna tvornica odjeće koja zapošljava preko 500 proizvodnih radnika i ona se nalazi u Švicarskoj. Što se ide istočnije to je proizvodnja jeftinija, a kapital ide tamo gdje mu više ostaje. Neki europski tekstilni lanci ne proizvode više čak ni u Kini koja im je postala preskupa pa to rade u podsaharskoj Africi! Međutim, nije tekstilna industrija jedina koja gubi zaposlene. Dovoljno je da se pogleda koliko je radnika radilo u riječkim industrijskim pogonima prije 15 godina i danas pa će se uočiti da je RIO posljednja riječka tvornica koja uz sve probleme i dalje radi, proizvodi i isplaćuje plaće. Danas, u postojećim uvjetima, to je podvig. Kad smo preuzeli tvrtku imali smo 280 radnika, no visoka prosječna starost zaposlenih dovela je do značajnog prirodnog odljeva tako da danas zapošljvamo 112. Još jedan kuriozitet: u ovom periodu od 7 godina bilo je i potreba za zapošljavanjem novih proizvodnih djelatnika, no na naše se natječaje nitko nije javljao. Koliko mi je poznato, u Rijeci se više i ne školuju djeca za rad u tekstilnoj industriji, rekao je Butorac.
Minirali su me
– Danima sam tražio spis i dolazio na portu. Međutim, kad je došlo do Općinskog državnog odvjetništva očito je zapelo. Zvao sam da vidim gdje je zapelo pa mi je rečeno da čekaju materijale od Porezne uprave. Vrijeme je prolazilo, a ja sam im govorio da se ne mogu tako ponašati kad su Porezna i ODO u istoj zgradi, kaže Homolka, koji je u RIO došao nakon višemjesečnog oglasa u Novom listu gdje je tvrtka tražila nove kadrove.
– Obzirom na moje iskustvo u tekstilnoj industriji bio sam spreman na predrasude i nepovjerenje prema dizajnerima pa sam zamolio za sastanak s gradonačelnikom Vojkom Obersnelom gdje sam prezentirao svoje ideje o revitalizaciji RIO tekstilne industrije u smjeru ZARA-e koja 60 posto svojih artikala proizvodi u Španjolskoj. Došao sam u RIO i prošao sve od porte do direktora. Vlasnicima sam donio članak o ZARA-i te dobio odobrenje od predsjednika Uprave Butorca da mogu početi s prizvodnjom uzoraka. Tada, 2008., RIO je još bila ozbiljna proizvodnja sa 100 ljudi u pogonu. No vlasnici su sve minirali. Trebalo mi je vremena da shvatim da svaki eventualni profit u tekstilu udaljava RIO od bankrota i njima priželjkivane gradnje stanova. Njima opstanak tekstilne proizvodnje nije bio u planu. Tek su se malo poigravali s tkaninama i dizajnima čime su pokazali nepoštovanje prema svojedobno četvrtoj gospodarskoj grani Jugoslavije. Nekad se u RIO-u šivalo 1.200 odijela dnevno, a sad tek jedno do pet komada! Upravo zato u ovom slučaju nemam nikakvo poštovanje prema pošasti stanogradnje koja se namjerila na tekstil. Pa pogledajmo slučaj Kamensko, Revija, Lumik... Postavlja se pitanje zašto je sad odjednom RIO, ta zadnja enklava tekstilne proizvodnje u PGŽ-u, toliko bitna? Pa zato što ako nestane RIO, nestaje i puno malih krojačkih obrta kao satelita, nestaje kultura odijevanja domaćih brendova i sve to nestaje zauvijek, nove generacije ne šivaju, srednje škole propadaju, a i fakultet u Zagrebu nema više smisla! Jer, gdje će raditi svi ti dizajneri i konstruktori", kaže Homolka. Priznaje da je odmah nakon što je otišao iz RIO-a počeo pisati projekt revitalizacije tvrtke. Ušao je u prepisku s gradonačelnikom Obersnelom i nalazio se s predsjednikom NO-a RIO-a Brankom Pahorom.
Okupit ću žene u udrugu
– Došao sam do zaključka da RIO treba poslovati po principu radničkog dioničarsva i da radnici trebaju biti nagrađivani sa bonusima u slučaju rasprodaje artikla. Zato ću sve dati da moje zaposlenje i iskustvo ne budu uzaludni i da okupim te zlatne žene u udrugu koja će ih štititi od nestajanja. Sada je sve na državnom odvjetništvu, a sudeći po premreženosti moći u toj će se instituciji vjerojatno sve razvodniti. Ukoliko bude bilo potrebno, angažirat ću istražitelje koji će dokazati tezu o povezanosti i zaštite krupnog kapitala na štetu hrvatske države i ljudi. A gdje je sada i zašto nema glasa od ministra financija Slavka Linića koji je bio šef kriznog stožera kad su naše žene pod uzbunama šivale uniforme i kad je bila radna obaveza, zašto je dopustio da RIO nestane, kaže Homolka.
Nezakonito i ispod stola
Karlo Homolka najavljuje nove tužbe oko RIO-a. Kaže da je 2006., kad je njegova obitelj prodala obiteljsku kuću na Voloskom, na svojem računu imao nekoliko stotina tisuća eura kojima je želio kupiti udio u RIO-u. No sadašnji su ga vlasnici pretekli.
– Torbarili su po kućama i plaćali svoje novo vlasništvo direktno, a ne preko burze na kojoj RIO nije bilo izlistan, nije bilo izlistaja ni brokerskog kupovanja, a sve što se tada radilo bilo je nezakonito i ispod stola. Mene zanima zašto se regulatorna agencija pravi luda i ne reagira. Stoga sada tražim ozbiljnu reviziju privatizacije i vraćanje na početak te izlistaj na burzi pa tko da brže i više, neka njemu RIO pripadne. Sve to treba napraviti samo zato jer imamo najbolji tekstilni kadar na svijetu, kadar kojega nije lako naći i s čijom se kvalitetom Kina ne može nositi. Upravo zato sam s vlasnicima RIO-a, unatoč tome što su mi dužni za proviziju kod prodaje mojih kaputa, a radi se o velikom novcu, pokušao postići dogovor da se na jednoj petini područja na kojem se RIO sada nalazi izgradi novi, moderni proizvodni pogon koji će održati tradiciju tekstilne proizvodnje proširene s klasičnih, prepoznatljivih krojeva i na nešto modernije. Takav RIO može opstati, kaže Homolka.
Homolka tvrdi da je dolaskom u RIO, što su nam potvrdile i neke osobe iz proizvodnje, napravio kolekciju kaputa i odijelo za mlađe koje je išlo u serijsku proizvodnju.
– Postojao je usmeni dogovor i stisak ruke s predsjednikom Uprave Deanom Butorcem da ću kao vanjski suradnik izrađivati artikle i biti plaćen po učinku, odnosno 10 posto od prodanih modela. To je bio moj stil rada jer sam bio siguran u sebe i svoj dizajn. Rasprodali su se svi kaputi, no to su nažalost tajili od mene da mi ne bi platili proviziju. A svi su znali, cijelo RIO, da sam ja to dizajnirao, ja još uvijek imam šifre tih mojih modela za koje su me prevarili, kaže Homolka.
Dean Butorac pak kaže da ne zna o čemu Homolka priča. S njime, kaže, nikada nije postigao nikakav dogovor oko provizija.